Prelo sićanja
Prelo sićanja je pokladna manifestacija koju organiziraju HKC „Bunjevačko kolo” iz Subotice i Katoličko društvo „Ivan Antunović”. Program se sastoji od okupljanja kod spomenika Presvetog Trojstva u centru Subotice, svete mise u franjevačkoj crkvi ili katedrali i pokladne zabave u HKC „Bunjevačko kolo”. Karakteristično za ovo prelo je da su na njemu svi sudionici odjeveni u svečanu zimsku bunjevačku narodnu nošnju.
Tekst koji slijedi preuzet je sa stranice HKC–a „Bunjevačko kolo”, a autor mu je Ivan Piuković, jedan od glavnih organizatora Prela sićanja.
Nije lako pisati o Prelu sićanja iz razloga što je to manifestacija koja se čuva u srcima svih sudionika na jedan poseban način, ponosno i s ljubavlju. To je manifestacija koja nas svojom koncepcijom vraća u neka davna, prošla vremena, u vremena kada su naše dide i majke išli na prela i družili se u pokladno vrime. Siguran sam da te večeri svi sudionici Prela sićanja osjećaju neku posebnu povezanost sa svojim roditeljima, didama i majkama, jer se oblačimo u nošnju u koju su se nekada davno oni oblačili. Prelo sićanja svaki sudionik na jedan poseban način nosi u srcu, voli tu manifestaciju i s ponosom i ljubavlju svi je zajedno čuvamo. Dokle god budemo imali u svojim srcima poštovanje prema našim precima, ljubav prema našim običajima i narodnoj nošnji dotle će se i ova manifestacija očuvati. Prelo sićanja se organizira od 2011. godine a organizatori su Katoličko društvo „Ivan Antunović” i HKC „Bunjevačko kolo”. Manifestacija se odvija prema utvrđenom protokolu. Svi sudionici se odijevaju u svoje narodne nošnje (to je uvjet za sudjelovanje na ovom prelu) i okupljaju se oko spomenika Presvetog Trojstva u centru Subotice, a nakon toga se odlazi u Franjevačku crkvu ili u katedralu na svetu misu. Po završetku mise, u povorci se odlazi u HKC „Bunjevačko kolo”, gdje sve prisutne čekaju tamburaši, i gdje je sve organizirano onako kako je bilo nekada davno kada su naši preci održavali prela. Igraju se kola, svi se druže, pričaju, prisjećaju se prošlih dana, a za stolovima se okuplja i muško društvo koje se uz čašu vina, šalu i razgovor karta „filka” ili neke druge igre. I kao što je to uvijek bio običaj na prelima, ispeku se fanki koji se jedu uz pečenu kobasicu ili sa pekmezom od zerdelija. Tih nekoliko sati, svi zaboravljamo na ovo suvremeno doba, svakodnevno okruženje i moderan stil života. Svi se vraćamo u vrijeme prije stotinjak godina, i u mislima i srcu bar na trenutak živimo život kako su ga naši stari živjeli.
