Novo izdanje molitvenika „Slava Božja”
Iz tiska je izišlo treće, prošireno i ispravljeno izdanje molitvenika „Slava Božja”. Projekt je realiziran uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
„Slava Božja” najčešći bački molitvenik
Na svetkovinu Bogojavljenja, 1996. godine, na prijedlog hrvatskih svećenika Subotičke biskupije pojavio se po 11. put najdraži hrvatski molitvenik među Tisom i Dunavom „Slava Božja”. U tom, 11. izdanju napisao je sastavljač te molitvene knjige, Stjepan Beretić: Brojni su vjernički naraštaji u Subotičkoj biskupiji stasali uz molitvenik „Slava Božja”. Taj molitvenik je tiskan u Budimpešti 1902. godine, a djelo je prvog biskupa Bačke apostolske administrature, mons. Lajče Budanovića, tadašnjeg novosadskog kapelana. U prvim godinama poslije Drugog vatikanskog sabora činilo se da je prošlo vrijeme molitvenika. U posljednje vrijeme molitvenici se sve više traže. Pomognut poticajima i savjetima brojnih svećenika Subotičke biskupije, odlučio sam se napisati novi molitvenik pod starim imenom. Formatom i sadržajem ovaj molitvenik nastoji pratiti prvo izdanje „Slave Božje”. U prvom su dijelu molitve, sakramenti, crkvena godina sa svojim svetkovinama, pobožnosti, štovanje svetih. Molitvenik sadrži obilje psalama, kako u svom molitvenom dijelu, tako i u pjesmarici. Neka i ovaj molitvenik bude Bogu na slavu, a ljudima, miljenicima Božjim, pomoć, da nađu Put, Istinu i Život.
Ovo, jedanaesto izdanje „Slave Božje” je rasprodano za pet godina, pa se tako dokazalo da je molitvenik u Subotičkoj biskupiji isto tako potreban kao i u prva četiri desetljeća 20. stoljeća, kad su se izdanja knjige smjenjivala gotovo svake četvrte godine.
Autor molitvenika
Lajčo Budanović je rođen 27. ožujka 1873. godine u Bajmaku. Otac mu je bio Albe, a majka Đula Dulić. Lajčo Budanović je četverogodišnju pučku školu završio u Bajmaku, prva četiri razreda gimnazije u Subotici, a preostale razrede gimnazije i bogoslovne znanosti kod isusovaca u Kalači. Bio je izvrstan đak i student. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1897. godine. Kao kapelan službovao je u Santovu, Kaćmaru, u subotičkoj župi svetoga Jurja, u Novom Sadu (1902. — 1910.), u Somboru i Baji. Za vrijeme Prvog svjetskog rata župnikovao je u Beregu (Bački Breg), a godine 1919. mu je povjerena središnja bajska župa svetoga Petra i Pavla. Nije prošlo ni godinu dana, a 12. siječnja 1920. je postao župnikom najuglednije subotičke župe, župe svete Terezije. Kako je Bačka dopala Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, dvije trećine vjernika nekadašnje Kalačko–Bačke nadbiskupije je ostalo bez biskupa. Zato je Sveta Stolica za te dijelove nekada velike nadbiskupije ustanovila Bačku apostolsku administraturu, a župnika Lajču Budanovića je imenovala apostolskim administratorom 10. veljače 1923. godine. Župnik župe svete Terezije i apostolski administrator Bačke apostolske administrature je 28. veljače 1927. godine imenovan, a 1. lipnja posvećen za biskupa, te je upravljao apostolskom administraturom sve do svoje smrti, 16. ožujka 1958. godine.
Svake četvrte godine nova „Slava Božja”
Novosadskom kapelanu Lajči Budanoviću bilo je 29 godina kad se pojavilo prvo izdanje „Slave Božje”. Do danas je taj molitvenik ostao nedostižan brojem izdanja u bačkih Hrvata. Svjetlost dana je ugledao 1902. godine u kući „Stephaneum” u Budimpešti. Knjiga je obuhvaćala 717 stranica, a format joj je bio 10 × 15,5 cm. Kako je prvo izdanje „Slave Božje” za šest godina pronašlo čitatelje i molitelje, 1908. godine se pojavilo drugo izdanje na 416 stranica. Slijedila su zatim brojna izdanja. Posljednje, deseto izdanje se pojavilo ratne 1943. godine. Kako je u vremenskom razdoblju od 41 godine „Slava Božja” izlazila 10 puta, lako je izračunati da je pojedino izdanje prolazilo za nešto više od 4 godine.
„Slava Božja” je poučna knjiga
U „Subotičkoj Danici” za 1990. godinu napisao ja akademik dr. Ante Sekulić: Molitvenik Slava Božja slagan je veoma brižno jer je Lajčo Budanović bio pastoralac koji je poznavao vjernike svojega zavičaja. Tako, primjerice, prije svakog sakramenta poučava vjernika, molitelja o značenju njegovu pozivajući se na crkveno učenje, učitelje i katekizam. A kad je riječ o sakramentima, posebice treba upozoriti na upute o ispitu savjesti gdje se Lajčo Budanović služi rječnikom svojih sunarodnjaka i tumači da je „gri psovati Boga, Isusa, Kristuša; veći je gri to sramotski zapsivati, griši onaj, ko se mladom misecu klanja, ili ko viruje u kaku vračku, san ili gatanje, griši onaj ko sramotski govori, piva, pripovida ili rado sluša…” Budući da je ispred svakog dijela, poglavlja molitvenikova pouka ne samo usko katekizamska, nego i životna, primjenljiva u svakidašnjici, nameće se misao da je Budanovićeva ‘Slava Božja’ doista bila ‘sveta knjiga’ s molitvama, ali i poukama i poticajima.
I još o poučnim tekstovima stare „Slave Božje” piše akademik Sekulić: U poukama i uputama Lajčo Budanović je određen, jasan, svjestan što želi reći i postići, suzdržane čuvstvenosti. Njegova je svaka molitva puna prošnja i preporuka. Nikada se u životu Lajčo Budanović nije odricao svoga dušobrižništva pa je poznavao dušu, srce, život svojih vjernika. Izbor molitava i molitvica, zaziva i pjesama je smišljen, razložit. Uvijek u skladu s crkvenim naukom. Lajčo Budanović želi i svoje sunarodnjake, svoje suvjernike poučiti i ojačati u vjeri, u predanosti Bogu, velikom i moćnom Bogu koji bdije stoljećima nad njihovim životima, nad njihovim njivama, nad ‘litinom’, ‘usivima’ i blagosivlje ih rosom i kišom ‘u pravo vrime’.
Nova „Slava Božja”
Toga se usmjerenja držao i mons. Stjepan Beretić, sastavljač 1996. godine tiskanog izdanja „Slave Božje”. Posljednje izdanje, ponešto izmijenjeno i dopunjeno slikama subotičke stolne bazilike, tiskano je 2003. godine u 5.000 primjeraka. I to izdanje, slijedi Budanovićev način pisanja molitvenika: poučava, vodi, upućuje, držeći se i u svojim poučnim dijelovima povijesnih činjenica i Učiteljstva Rimokatoličke Crkve, njezinoga katekizma i zakonika.
Potreba za novim izdanjem
20 godina je prošlo od posljednjeg izdanja molitvenika „Slava Božja”. Katoličko društvo „Ivan Antunović” u suradnji s autorom mons. Stjepanom Beretićem pripremilo je novo, treće prošireno i ispravljeno izdanje ovoga među bačkim Hrvatima omiljenog molitvenika koji se među ovdašnjim pukom upotrebljava i za privatnu molitvu, ali i za liturgijska slavlja u našim crkvama. Molitvenik je tiskan potkraj 2023. godine u tiražu od 3.000 primjeraka. Projekt je realiziran uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.